Tradicionalne Sportske igre Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije održane su 21. rujna u Đakovu, u Pansionu Budimir, s početkom u 9 sati – i to po 15. put zaredom!
Svečano ih je otvorio gradonačelnik Đakova Marin Mandarić, koji je izrazio dobrodošlicu svim sudionicima i gostima, posebno pozdravivši domaće natjecatelje. U svom obraćanju naglasio je veliki respekt prema žrtvi i hrabrosti svih zatočenika te im zaželio dobro zdravlje, uspjeh i sportski duh u predstojećim natjecanjima.
Sudionici su se okušali u više disciplina: belotu, stolnom tenisu, pikadu,visećoj kuglani i Beli.U napetom i prijateljskom ozračju, pobjednički pehar ove je godine pripao ekipi iz Osijeka, koja je osvojila ukupni plasman.
Sportske igre, osim što njeguju natjecateljski duh, prije svega služe zajedništvu, druženju i očuvanju uspomene na teška vremena koja su prošli logoraši, ali i svjedoče o snazi života i volji za nastavak borbe – ovaj put na sportskim terenima.
U četvrtak, 4. rujna 2025., u Poduzetničko-razvojnom centru Općine Erdut u Dalju održan je Međužupanijski stručni skup „Dalj, Aljmaš, Erdut 1991.–1997.“, u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje i Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije.
Program je vodio Filip Kuštro, a među predavačima bili su predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora OBŽ-a Damir Buljević, Frano Tokić, Marijan Gubina, doc. dr. sc. Antonija Huljev, Josip Čičak, vlč. Tomislav Ćurić.
Uvodni pozdrav sudionicima uputili su državni tajnik MHB Zlatan Bašić, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje mr. sc. Katarina Milković, viši savjetnik za povijest podružnice Osijek Hrvoje Knežević i donačelnik općine Erdut David Sušac.
Ravnateljica Agencije Katarina Milković naglasila je kako su ovakva stručna usavršavanja odgojitelja, nastavnika i ravnatelja ključna, jer upravo oni prenose znanje mladima i čuvaju istinu od zaborava. „Zadaća sudionika skupa jest da se o istini govori, da se ona sačuva i prenese dalje, posebno učenicima, kako bi znali što se ovdje događalo ljudima koji su bili ubijani, zatvarani, maltretirani,“ istaknuo je Kuštro.
„Iznimno sam zadovoljan što smo ponovno zajedno, jer ovo je drugi put da surađujemo s Agencijom. Mnogi će sada imati priliku čuti svjedočanstva iz Dalja, mjesta koje je u našoj županiji pretrpjelo jednu od najvećih i najstrašnijih tragedija. Nažalost, mnogo toga još uvijek nije zapisano, a javnost o tim zločinima zna premalo. Samo u Dalju tijekom brutalne velikosrpske agresije ubijena su 193 branitelja i civila, a brojni su bili zlostavljani, silovani i mučeni. O tome se teško govori, ali je važno da se ne zaboravi,“ naglasio je Buljević.
Na skupu je sudjelovalo 60 profesora povijesti, a cilj ovog skupa bio je očuvati i prenijeti znanje o specifičnim aspektima Domovinskog rata u navedenoj regiji, naglašavajući važnost baštine Domovinskog rata kao obrazovne vrijednosti. Svrha skupa je višestruka:
• Edukacija i produbljivanje znanja o specifičnim aspektima Domovinskog rata u navedenoj regiji kroz predavanja, svjedočanstva i terensku nastavu.
• Naglašavanje važnosti baštine Domovinskoga rata kao obrazovne vrijednosti te promicanje poučavanja za domovinske vrijednosti i kritičko mišljenje.
• Omogućavanje osobnih svjedočanstava preživjelih, poput onog o preživljavanju 1. kolovoza 1991., što pridonosi autentičnom razumijevanju povijesnih događaja.• Organiziranje terenske nastave u Aljmašu kako bi se sudionicima omogućio izravan susret s mjestima događaja.
Na današnji dan, prije 33 godine, 14. kolovoza 1992., Nemetin kod Osijeka postao je “Vrata slobode” za stotine hrvatskih branitelja i civila. S ponosom i dubokim pijetetom obilježili smo ovu godišnjicu posljednje velike razmjene zatočenika iz srpskih koncentracijskih logora.
Tog povijesnog dana, nakon mjeseci, a za neke i gotovo godinu dana proživljenih strahota, zlostavljanja i ponižavanja u logorima kao što su Sremska Mitrovica, Stajićevo i Niš, 714 ljudi je ponovno ugledalo slobodno hrvatsko nebo. U razmjeni “svi za sve”, po dogovoru postignutom uz posredovanje Međunarodnog odbora Crvenog križa, oslobođeno je 573 branitelja i 141 civil.
Bio je to jedan od najvažnijih trenutaka Domovinskog rata, dan koji je mnogim zatočenicima bio kao “drugi rođendan”, dan kada su se suze patnje pretvorile u suze radosnice, a očaj u nadu.
Sjećanje na Nemetin trajna je opomena na strašne patnje koje su proživjeli naši heroji, ali i podsjetnik na snagu i hrabrost kojom su se vratili u slobodu. Danas, mi smo ti koji moramo nastaviti čuvati uspomenu na njihovu žrtvu i prenositi istinu o tom vremenu na buduće generacije.
U programu su sudjelovali preživjeli logoraši, članovi njihovih obitelji, TS Biseri, predstavnici braniteljskih udruga te lokalne i državne vlasti — uključujući županicu Osječko-baranjske županije Natašu Tramišak, dogradonačelnika grada Osijeka Dragana Vulina,gradonačelnika Vukovara Marijana Pavličeka, predsjednika HDLSKL-a Zdravka Komšića, kao i predsjednika HDLSKL-a za Osječko-baranjsku županiju Damira Buljević.
Predstavnici Hrvatskog društva logoraša iz Sisačko-moslavačke, Splitsko-dalmatinske i Osječko-baranjske podružnice u Glini zajedno s ministrom Hrvatskih branitelja Tomom Medvedom iskazali su počast hrvatskim braniteljima i civilima koji su pretrpjeli strahote srpskih koncentracijskih logora. U trajno sjećanje na sve žrtve, posjetili smo Spomen sobu – logor Glina, mjesto koje jasno svjedoči o brutalnoj agresiji na Republiku Hrvatsku i hrvatski narod. Ovaj zloglasni logor zauvijek je zatvoren zahvaljujući veličanstvenoj pobjedi i oslobađanju tijekom VRO Oluja. Danas, više nego ikada, svjesni smo neprocjenjive vrijednosti slobode i mira. Hvala ratnim zapovjednicima i svim hrvatskim braniteljima na njihovom doprinosu, a onima koji nisu dočekali slobodu – neka je vječna slava i hvala.
S dubokim poštovanjem i zahvalnošću, prisjećamo se 39 hrvatskih vitezova koji su 1. kolovoza 1991. godine u Dalju dali svoje živote u obrani naše Domovine.
Njihova žrtva nije samo povijest – ona je temelj naše sadašnjosti. Naša je dužnost da ih ne zaboravimo, da čuvamo uspomenu na njihovu hrabrost i da živimo vrijednosti za koje su dali ono najdragocjenije – svoj život.
